POJAM DIZAJNA

U uvodnom dijelu sata učenike upoznajemo  s pojmom dizajna. Pokazujemo im isti uporabni predmet različitog izgleda i od različitih materijala ( ili njegove fotografije). S učenicima razgovaramo o estetskom dojmu, funkcionalnosti, praktičnosti, materijalu, mogućnostima izrade. Zaključujemo da sve ovo utječe na dizajn proizvoda.

Slika1. Različiti dizajni stalka za mobitel

Design thinking metoda uključuje nekoliko faza kroz koje učenici prolaze pri rješavanju problema.

Slika 2. Faze Design thinking metode, izvor www.nngroup.com

1.EMPATIJA

Početna i najvažnija faza jer o njoj ovisi  stupanj motivacije učenika za daljnji rad. Za pobuđivanje empatije koriste se  primjeri iz svakodnevnog života bliski učenicima.

Primjer: Petar je vrlo zaposlen programer. Često radi na računalu i stalno je u stisci s vremenom te ne stigne voditi računa o urednosti radnog mjesta. Zbog toga  ne može na svom stolu pronaći stvari koje mu trebaju kao što je  pribor za pisanje i  ključevi, zabilješke, šalicu s nepopijenim čajem…

Slika 3. Neuredan radni stol

2. POSTAVLJANJE PROBLEMA

Nakon što su upoznali potrebe koje ima Petar  učenici uočavaju problem – neuredan radni stol te odluče osmisliti  uporabne predmete koji će Petru pomoći u što boljoj organizaciji radnog stola kako ne bi trošio vrijeme na pronalazak stvari. Pri tom vode računa o dostupnim materijalima i alatima, svojim vještinama i  vremenu potrebnom za izradu. Svaki od učenika u skupini izradit će jedan uporabni predmet i njegovu tehničku dokumentaciju.

3. OLUJA IDEJA

U ovoj fazi učenici u skupini olujom ideja pokušavaju navesti što više uporabnih predmeta koji bi riješili problem tj. uporabne predmete koji će pomoći u boljoj organizaciji radnog stola ili radnog mjesta. Nakon toga odabiru one predmete koje mogu izraditi ovisno o vremenu, dostupnim materijalima, alatima i vještinama.

4. IZRADA PROTOTIPA                                     

 Učenici skiciraju izgled uporabnog predmeta, potom njegove pozicije. S obzirom da se radi o učenicima 6. razreda ne treba inzistirati na izradi potpune tehničke dokumentacije. Tehničku dokumentaciju ćemo im  djelomično pripremiti, a učenici će upisivati potreban alat i pribor, mjere zaštite na radu, redoslijed radnih operacija u već pripremljene radne i operacijske liste. Učenicima dajemo mogućnost da sami odaberu vrstu materijala od kojeg će izraditi svoj uporabni predmet, pa mogu birati između hamer papira, kartona,  balze , šperploče, drva, ovisno o mogućnostima koje imamo. Ovisno o materijalima koje imamo na raspolaganju učenicima omogućimo i uporabu alata i pribora. Nakon što su izradili tehničku dokumentaciju pokazuju je učitelju te po potrebi dorađuju.

Učenici  pripremaju  radna mjesta i kreću s izradom uporabnog predmeta u grupama koje su formirane na prethodnom satu.

5.TESTIRANJE

U ovoj fazi učenici često uočavaju nedostatke svogrješenja pa ih nastoje popraviti. Učitelj obilaskom grupa i postavljanjem pitanja također pomaže učenicima da uoče eventualne nedostatke ili da dorade postojeće rješenje.

6. RAZMJENA RJEŠENJA

Ova faza važna je jer od učenika traži da na zanimljiv, jasan i kratak način predstavi svoje rješenje. U ovoj fazi učenici razvijaju vještine prezentacije, komunikacije i sposobnosti izlaganja pred publikom. Učenici se  pri predstavljanju osvrću na svoja rješenja, čime su zadovoljni što bi mogli popraviti te razvijaju kritičko mišljenje.

ZAKLJUČAK:

Design thinking metoda omogućuje da se na kreativan način dođe do ideje i pronalaska rješenja.

Pri kreiranju rješenja vodimo se potrebama krajnjeg korisnika, rješenja se sagledavaju iz različitih kutova, testiraju i unaprjeđuju . Stoga se ova metoda danas koristi u svim područjima, u svim svjetskim organizacijama, javnom sektoru, poduzetništvu, a sve je primijenjenija u razredu kao metoda rješavanja problema kroz koju će učenici razvijati brojne vještine potrebne za 21. stoljeće te se tako pripremati za poslove budućnosti.

slika 4. Učenički radovi

Izvori: