Nakon jučerašnjega pješačenja do Starca i nazad u centar Pleternice , čovjek bi mogao pomisliti da su nam se gosti iz Francuske izmorili i da više ne žele nikamo ići, no suprotno je posrijedi. Ovakav smo vrlo intenzivan i brz ritam događanja zadržali i danas.
U pratnji voditeljice Erasmusovih projekata naše škole Brankice Bošnjak i učitelja Lukasa Pauna gosti su nam iz Francuske drugi dan svojega boravka u Hrvatskoj krenuli put Jankovca. Ondje smo neumorno pješačili dužom od dviju staza. Kako je čuvarica prirode gospođa Gordana potvrdila, stazu smo obišli u rekordnom roku od samo sat i pol vremena. To svjedoči o iznimnoj fizičkoj spremnosti naših gostiju. No stazu nismo samo besciljno prošli, već smo tijekom pješačenja vidjeli mnoge znamenitosti i saznali koješta o njima. Tako smo, primjerice, obišli grob Janka Draškovića po kojem je lokalitet dobio svoj naziv. Saznali smo kako su dva jezera zapravo umjetno stvorena po zamisli njegova utemeljitelja, a služila su za napajanje prekasnoga vodopada Skakavca kojemu su se naši francuski gosti divili i doista ih je dojmio.
Čuvarica im je prirode gospođa Gordana skrenula pozornost na to kako Jankovac i njihovo mjesto imaju jednu zajedničku crtu, a to je staklana. Međutim, u Jankovcu se, nažalost, ugasila proizvodnja stakla, dok je u Anicheu još vrlo živa. Čuvarica prirode gospođa Gordana gostima je ispričala priču o tome kako je oko davne 1800. godine osnovana staklana na Skakavcu i kako se ondje nalaze još zadnja tri očuvana groba staklara. Učenici su i učenice iz Francuske vrlo pažljivo i sa zanimanjem slušali gospođu Gordanu jer ih je priča podsjetila na njihov kraj. Ondje je, naime, isto počekom 19. stoljeća započela s radom tvornica stakla, a mjesto Aniche još i dandanas slovi kao središte staklarske industrije Francuske, a osobito je poznato po prozorskom staklu.
Nakon kratka odmora učenice su se i učenici iz Francuske igrali na livadi pred planinarskim domom sve do povratka u Požegu.

Lukas Paun, učitelj njemačkog jezika